Historijske znamenitosti Tuzle
Historijske znamenitosti Tuzle
Trg Slobode
Trg Slobode u Tuzli je najveći trg u Bosni i Hercegovini. Na Trgu Slobode se nalazi rekonstruisana zgrada Baroka iz austrougarskog perioda. Na ovom trgu je otkriveno arheološko nalazište sa vrlo značajnim ostacima arheološkog materijala. Prostor je uređen za druženje i različite manifestacije, a krasi ga središnja fontana sa pratećim sadržajem. Centralno mjesto na Trgu zauzima velika fontana čije spoljašnje zidove krase ornamenti stećaka. Na dijelu na kojem su najmenski zadržane zelene površine, a gdje je donedavno bila stara fontana, postavljena je skulptura koja simbolizira stećak. Na mermernim pločama kojima je obložena lokacija uklesani su i epitafi sa srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Epitafi i ornamentika stećaka nadopunjuju već postojeće simbole na Trgu iz svih razdoblja kroz historiju kao što su Čaršijska džamija i česma iz doba osmanske vladavine, zgrada baroka koja simbolizira period austrougarske uprave te nekoliko objekata iz savremenog doba ili bliže prošlosti.
Zgrada Barok
Zgrada Barok je građevina u Tuzli, koja se nalazi na Trgu Slobode. Izgrađena je oko 1900. godine, a razlog izgradnje bila je najavljena posjeta austro-ugarskog prijestolonasljednika Franje Ferdinanda Bosni i Hercegovini. Tuzla je bila među planiranim mjestima posjete.Zgrada je izgrađena prema austrijskom projektu na ondašnjem Appel Platz-u, današnjem Trgu slobode. Namjena zgrade bila je da to bude mjesto gdje bi trebao boraviti Franjo Ferdinand sa svojom suprugom Sofijom Chotek kad bude posjetio Tuzlu. Međutim, planirana posjeta nije se dogodila. Zbog vremenskih utjecaja i slijeganja tla, kao i višegodišnjeg neodržavanja, zgrada je propadala i postala pravo ruglo. Na mjestu propala krova niklo je drvo. Zgrada je srušena 1983. godine. 25 godina nakon rušenja, vlasti su odlučile na istom mjestu izgraditi novu zgradu prema starom nacrtu. Tako je 2009. godine izgrađena vjerna replika stare zgrade. Uz zgradu je obnovljen i sadašnji Trg Slobode. Zgrada je sagrađena u baroknom stilu. Po tom stilu su je građani prozvali i ime je ostalo - Barok. Zgrada je bila prva ovakve vrste u gradu i širem susjedstvu.
Soni trg
Na ovom prostoru, ljudi proizvode so i žive već sedam hiljada godina, od neolita do danas. Građani Tuzle obnovili su Soni trg 2004. godine. Na trgu se nalazi replika neolitske posude za isparavanje soli, koja je sastavni dio trga zajedno sa fontanom koja je ukrašena mozaikom iz Ravenne, svjetske prijestonice mozaičke umjetnosti. Na Sonom trgu se može pogledati i muzejska postavka predmeta iz doba neolita i drugih historijskih razdoblja, pronađenih na lokalitetima u i oko Tuzle. Soni trg je nekada bio središnja tačka (pazarište) oko koje su se dalje gradili brojni vjerski i javni objekti. Ovo mjesto i danas predstavlja centar historijskog dijela grada, oko kojeg se nižu desetine uskih, granitom popločanih uličica, uvijek punih života i mladosti. Na Sonom trgu se nalazio jedan od izvora soli, koji je 1476. godine modernizovan i pretvoren u slani bunar, te služio za crpljenje slane vode i za organizovanu proizvodnju soli. Soni trg je, zajedno sa restauriranim prvobitnim slanim bunarom, obnovljen 2004. godine.
Ismet Mujezinović i Meša Selimović
Na tuzlanskom Korzu, u centru grada, nalaze se kipovi dva najpoznatija Tuzlaka - Ismeta Mujezinovića i Meše Selimovića. Ovi kipovi su postali kultno mjesto susreta u gradu soli. Ismet Mujezinović, rođen 2. prosinca 1907. u Tuzli, bio je bosanskohercegovački slikar bošnjačkog podrijetla. Završio je Likovnu akademiju u Zagrebu, a nakon toga boravio je u Francuskoj, gdje je pohađao historiju umjetnosti na Sorbonne. Kroz svoj umjetnički život, Mujezinović je prošao kroz tri različita razdoblja koja odgovaraju tri jasna perioda njegovog opusa. Njegovi radovi nalaze se u umjetničkim galerijama, muzejima, javnim zgradama u Bosni i Hercegovini, kao i u privatnim zbirkama. U njegovu čast, međunarodni atelje, kao i jedna od dvije tuzlanske gimnazije, nosi ime Ismeta Mujezinovića. Mehmed Meša Selimović, rođen 26. aprila 1910. godine u Tuzli, bio je bosanskohercegovački književnik. U rodnom gradu završio je osnovnu školu i gimnaziju. Selimović je bio profesor Građanske škole, docent Filozofskog fakulteta, umjetnički direktor Bosna Filma, direktor drame Narodnog pozorišta, glavni urednik Izdavačkog preduzeća Svjetlost. Godine 1989., Velika gimnazija u Tuzli je preimenovana u Gimnaziju “Meša Selimović” kako bi se odala počast bivšem učeniku i profesoru ove gimnazije, ali i velikom književniku. Kada s nekim planirate sastanak u Tuzli, dovoljno je reći ‘kod Meše i Ismeta’ i svi znaju o čemu se radi.
Hastahana (prva javna bolnica)
Hastahana u Tuzli, poznata i kao Hadžiefendijina hastahana, je prva javna bolnica u Tuzli. Sagrađena je 1874. godine na inicijativu dr. Mehmeda Šerbića, prvog školovanog ljekara muslimana iz Bosne i Hercegovine. Dr. Šerbić je bio poslan na školovanje u Carigrad od strane Topal Osman-paše. Bolnica je imala četiri sobe sa deset bolesničkih postelja, ordinaciju i prijemnu ambulantu, kuhinju i sobu za bolničare. Radila je do 1. juna 1886. godine kada je u Tuzli izgrađena nova, savremenija bolnica. Nakon toga, objekat je dobio stambenu funkciju. Hastahana se nalazi u staroj Jala mahali, u ulici dr. Mehmeda Šerbića br. 8–10, nekadašnjoj Strmoj ulici. Ova bolnica je druga bolnica sagrađena u Bosni i Hercegovini, nakon one u Sarajevu koja je izgrađena 1866. godine. Na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 2014. godine, zgrada bolnice proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. U čast obilježavanja stogodišnjice bolnice na objektu je postavljena spomen-ploča. Dr. Mehmed Šerbić, osnivač Hastahane, bio je izuzetno važna ličnost za Tuzlu i medicinsku zajednicu Bosne i Hercegovine. Osim što je bio prvi školovani ljekar musliman iz Bosne i Hercegovine, bio je i aktivan učesnik političkog života. Bio je poslanik u Saboru Bosne i Hercegovine, a kasnije i ministar zdravlja.Također, vrijedno je spomenuti da je Hastahana bila jedna od prvih bolnica u Bosni i Hercegovini koja je pružala medicinsku pomoć svim građanima, bez obzira na njihovu vjersku ili etničku pripadnost. Ovo je bio veliki korak naprijed u pružanju zdravstvene zaštite za sve stanovnike Tuzle. Danas, zgrada Hastahane služi kao podsjetnik na bogatu medicinsku i kulturnu historijuTuzle. Njen značaj je prepoznat na nacionalnom nivou, što potvrđuje njeno proglašenje za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.
Nekropola sa stećcima na lokalitetu Stare kuće
Nekropola sa stećcima u Donjim Breškama, na lokalitetu Stare kuće, općina Tuzla, sadrže nadgrobnike iz dužeg perioda historije Bosne i Hercegovine. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj od 26. oktobra 2010. godine, proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Nekropola se nalazi na uzvisini, na 440 metara nadmorske visine. Ispočetka se znalo za 15 stećaka. U nekropoli su 23 stećka. Po vrstama, dva su stećka sanduci oko 20 m izdvojeni od ostatka nekropole. Ostatak su stećci vrste stubova, različitih završetaka. Stećci-stubovi su lučno zasvođeni, s lučnim izbočenjem ili s ravnim završetkom koji se šire prema gore. Najčešći ukras je motiv križa, potom polumjesec, jabuka, spirala, kanelura. Ova nekropola je historijsko područje, srednjovjekovna nekropola stećaka u Donjim Breškama u zaseoku Nikolićima. Ovdje se radi o starom katoličkom groblju, s izuzetnim kršćanskim stećcima. Svaki nadgrobni spomenik na sebi ima znamenje križa. Obnova nekropole počela je 1. travnja 2019. godine u organizaciji Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijske i prirodne baštine Županije Soli. Prekopavanje izvode predstavnici Instituta za arheologiju i studenti Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Sarajevu.
Spomenik kapija
Spomenik Kapija u Tuzli je postavljen u sjećanje na masakr nad civilima koji se dogodio 25. svibnja 1995. godine. Tog dana, u 20:55, srpske snage su s Ozrena ispalile granatu na sastajalište mladih poznato kao Kapija. Granata je ubila 71 građanina Tuzle, a ranila ih 150. Prosjek starosti poginulih bio je 24 godine. Novak Đukić, bivši časnik Vojske Republike Srpske, uhićen je u Banjoj Luci 7. studenog 2007. U vrijeme masakra Đukić bio je zapovjednik Taktičke grupe Ozren. Suđenje mu je započelo 11. ožujka 2008. godine. 12. lipnja 2009., Đukić je proglašen krivim i osuđen na zatvorsku kaznu u trajanju od 25 godina. Memorijalni centar Kapija otvoren je 2020. godine u Tuzli. Centar sadrži dokumente koji su nastajali neposredno nakon masakra, isječke iz dnevne štampe, izvještaje komisija koje su radile tih dana, portrete stradalih, dokumentarni film BIRN-a o suđenju Novaku Đukiću. Ovaj centar je čuvar svih dokaza o zločinu koji su zločinci počinili na Kapiji. Spomenik Kapija je impresivan i emotivan simbol sjećanja na žrtve masakra.
Izrađen je od betona i čelika, a njegov dizajn simbolizira otvorena vrata, ili “kapiju”, koja predstavlja ulaz u grad. Na spomeniku su ispisana imena svih 71 žrtve koje su poginule tog tragičnog dana. Svake godine, na dan masakra, održava se komemoracija na kojoj se pale svijeće i polažu vijenci u čast žrtvama. Spomenik je postao važno mjesto okupljanja za građane Tuzle, ali i za posjetitelje iz drugih gradova i zemalja. On služi kao stalni podsjetnik na strahote rata, ali i na važnost mira, tolerancije i suživota.
Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice
Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli je značajan objekat za pravoslavnu zajednicu u Bosni i Hercegovini. Hram se nalazi u centralnoj gradskoj zoni Tuzle. Prema konceptu, vjerski objekat pripada tipu jednobrodne građevine sa pripratom, naosom i oltarskim prostorom. Dimenzije objekta, mjerene sa vanjske strane, iznose: dužina cca 28,64 m i širina cca 13,55 m. Visina objekta, mjerena od nivoa terena do vrha kupole zvonika iznosi cca 34,50 m. Istorija Izgradnja Sabornog hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Tuzli je završena 1882. godine. Hram je zidan u srpsko – vizantijskom stilu, a veoma bogat ikonostas i enterijer hrama je ugrađen 1910. godine. Prva obnova Saborne crkve izvršena је 1909/1910. godine kada je zamjenjen stari gotički zvonik. Druga obnova crkve je izvršena 1925. godine a naredne obnove su rađene 1968. godine, te 90-ih godina 20. stoljeća. Nacionalni spomenik Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika 2007. godine, proglasila je „Historijsku građevinu – Saborni hram Uspenja Presvete Bogorodice sa pokretnim naslijeđem u Tuzli“, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Pokretnu imovinu sačinjavaju: zbirka od 21 ikone koje su sastavni dio ikonostasa, Hristov grob, veliko raspeće i dva trona.
Džindijska (Husein-Čauš) džamija
Džindijska džamija, poznata i kao Husein-Čauš džamija, je jedan od najznačajnijih objekata islamske arhitekture u Tuzli. Džamija se nalazi u središtu Džindić mahale. Arhitektonski je najvrednija džamija s drvenom munarom na području Tuzle. Džamija je bila podignuta na mjestu zvanom Lug, u blizini hrastove šume, koja je poslužila kao izvor građe za samu džamiju. Džamija je srednje veličine sa prostorom za molitvu 6,3×7,2 m, u kome se nalazi prednji mahfil dubine 1,8m sa istakom za mujezina na desnoj strani. Istorija Džamiju je krajem 16. stoljeća izgradio Mustafa-beg džindija. Džamiju je u 17. stoljeću obnavljao Tur Ali-begov unuk Husein-čauš, pa se naziva i Husein-čauševa. Džindije su, prema A. Handžiću, bili vješti konjanici koji su imali aktivnu ulogu u zaštiti naselja. Nacionalni spomenik Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika je na svojoj posljednjoj sjednici, u decembru 2018. godine, proglasila „Graditeljsku cjelinu – Džindijska (Husein-Čauš) džamija“, nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ova džamija je ne samo mesto molitve, već i simbol bogate istorije i kulture Tuzle. Posjeta ovoj džamiji pruža jedinstven uvid u prošlost ovog regiona, a njen očuvani autentični izgled čini je pravim draguljem za sve ljubitelje istorije i arhitekture.
Kapela Gospe Lipničke
Kapela Gospe Lipničke je rimokatolička kapela u Srednjoj Lipnici, u zaseoku Marićima. Evo nekoliko ključnih informacija o ovoj kapeli:Lokacija i arhitektura Kapela se nalazi na koordinatama 44°34′32″N 18°38′06″E. Predstavlja tip „kuće nad magazom“ čiji se gornji kat sastoji od dvije prostorije i to od „kuće“ i sobe. Istorija Kapela datira iz 17. stoljeća. Višekratno je obnavljana, a temeljito rekonstruirana 2005. godine1. U vrijeme zabrane vjerskih obreda kapela je bila jedino vjersko središte katolika tuzlanskog kraja. Nacionalni spomenik Kapela je proglašena nacionalnim spomenikom na 16. sjednici Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Danas ima status zaštićenog kulturno-historijskog dobra i nalazi se na popisu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Posebnosti U kapeli je po vjerovanju čudotvorna slika Gospe Lipničke, jednog od najstarijih spomenika kršćanske kulture ovog prostora. Zavjetna slika Gospe Lipničke sa Sv. Petrom i Pavlom koja se čuva u kapelici djelo je nepoznatog domaćeg baroknog majstora iz 18. stoljeća.
Spomenik Tvrtku I Kotromaniću
Spomenik Prvom Tvrtku Kotromaniću, prvom kralju Bosne, nalazi se u Gradskom parku u Tuzli. Ovaj spomenik je rad mladog akademskog skulptora iz Sarajeva, Adisa Lukača. Postavljen je u septembru 2012. godine i predstavlja prvi spomenik ovom najznačajnijem vladaru srednjovjekovne Bosne postavljen u našoj državi. Uz spomenik je postavljen i kameni obelisk, na kojem je ispisan tekst Povelje Kulina bana. Ova povelja se smatra rodnim listom bosanske državnosti. Tvrtko I Kotromanić je bio jedna od najznačajnijih figura za BiH i potvrda njenog državnog kontinuiteta i suvereniteta. Kroz svoju vladavinu u 14. veku, on je uspeo da proširi teritoriju Bosne do najveće u njenoj istoriji. Tvrtko I Kotromanić je bio sin kneza Vladislava, brata prethodnog bana u Bosni Stjepana II, i Jelene Šubić, kćerke Jurja II. Tvrtko je bio potomak tri vladarske dinastije - bosanske, hrvatske i srpske. On je sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, iz hrvatske kneževske dinastije Šubića. Tvrtkova baba po ocu je Jelisaveta Nemanjić, ćerka srpskog kralja Dragutina. Tvrtko je na presto bosanskog bana, što je vladarska titula, došao iznenada. Nakon što je smirio pobunu domaćeg plemstva te uredio odnose s hrvatsko-ugarskim kraljem Ludovikom I., Tvrtko se 1377. godine okrunio za kralja. Tokom vladavine uvelike je proširio teritorij svoje države, tako da je ona obuhvatila i mnoge krajeve koji danas pripadaju Republici Hrvatskoj (primjerice, gradove Split, Trogir i Šibenik te otoke Brač, Hvar i Korčulu). Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske, Primorja itd. Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što ga je učinilo najjačim vladarom u historiji srednjovjekovne Bosne. Kralj Tvrtko I. umro je u dobi od oko 53 godine, 1391. godine.
Ovaj spomenik ne samo da odaje počast Tvrtku I Kotromaniću, već i podjseća na bogatu historiju i kulturno nasljeđe Bosne i Hercegovine. Posjeta ovom spomeniku pruža jedinstven uvid u prošlost ovog regiona
Tvrđava Srebrenik
Tvrđava Srebrenik je jedna od najstarijih tvrđava u Bosni i Hercegovini. Nalazi se na sjeveroistočnim obroncima Majevice, u selu Gornji Srebrenik, oko 5 km udaljenom od Srebrenika. Sagrađena je na visokoj, strmoj i skoro nepristupačnoj stijeni iznad doline rijeke Tinje.
Prvi put se spominje 15. veljače 1333. godine u govoru koji su pod Srebrenikom (tzv. Srebrenička povelja) sklopili ban Stjepan II. Kotromanić (1322. – 1353.) s jedne i predstavnici Dubrovačke Republike s druge strane o ustupanju Stona, Pelješca, Prevlake i još nekih posjeda Republici u zamjenu za godišnji danak od 500 perperâ. Od 1393. godine, kada ga je Ugarska prvi put osvojila, pa do 1512., kada su ga Osmanlije na više stoljeća zauzele, više puta je osvajan i opsjedan. U periodu do 1452. godine gospodari grada bili su mađarska i bosanska kraljevina i srpska despotovina. Osmanlije prvi put 1462. godine osvajaju Srebrenik, a iduće godine srušili su bosansko kraljevstvo i ovladali većim dijelom teritorije. Zapadne i sjeverne dijelove Bosne zadržali su Mađari i osnovali svoje dvije banovine, jajačku i srebreničku sa središnjim gradovima, Jajce i Srebrenik. Srebreničku oblast osmanlije definitivno osvajaju između 1510. i 1519. godine i u Srebreniku uspostavljaju svoju posadu.
Tvrđava Srebrenik je turistička atrakcija koja je privukla pažnju i biciklista. Vožnja do ovog “kamenog blaga” je nezaboravna, kažu, te i pored toga što izuskuje veliki napor, uspon do tvrđave nije težak, već zadovoljstvo koje pruža dozu adrenalina i iščekivanja do dolaska na ovo predivno mjesto. Tvrđava bila je u blizini istočne granice srednjovjekovne župe Usora. Najstariji spomen datira iz 1333. godine u povelji bosanskog bana Stjepana II Kotromanića od 15. 2. 1333. godine, izdatoj pod gradom Srebrenikom, kada je Ston ustupio Dubrovčanima. Zamak je podignut na stijeni koja se izdiže od okolnog terena u visini od oko 50 do 70 m. Visinska razlika između najniže tačke na kojoj se nalazi kula III i najviše tačke na palati je oko 13 m. Stoga je cijeli zamak stiješnjen na površini od oko 60 x 30 metara. Jugoistočno od kapi-kule, ispred prokopa, udaljena oko 17 m od ulaza u zamak, nalazi se ruševina detaširane kvadratne kule. Bedemi zamka i vanjski dijelovi zidova svih kula i obora, koji su zajedno sa bedemima činili odbrambeni omotač grada, su debeli oko 1,5 m, dok su svi ostali zidovi unutar bedema tanji. Cijeli zamak je izgrađen u jednom potezu.
Kula Zmaja od Bosne Gradačac
Kula Zmaja od Bosne, poznata i kao Gradačačka kula, Gradina ili Kula Husein-kapetana Gradaščevića, je glavno obilježje gradića Gradačac na sjeveru Bosne. Dominira krajolikom Gradačca, podignuta na najvišoj tački na ovom prostoru gdje završava posavska ravnica i počinju se uzdizati bosanska brdašca.
Izgradnju gradačačke kule započeo je brat najpoznatijeg gradačačkog kapetana Husein-kapetana Gradaščevića, Murat-kapetan. Bilo je to 1765. godine. Gradnja je trajala gotovo stotinu godina. Gradaščevići, najpoznatija porodica iz Gradačca, koju je proslavio Husein-kapetan, u Bosnu i Hercegovinu je došla iz Ugarske.
Sama kula je visoka 18 metara, široka sedam i po, a debljina zidova koji je okružuju je metar. To i ne čudi jer je kula građena kao vojni kompleks, sistem odbrane grada, u kojem je bila smještena vojska i gradska administracija. Kada se popnete na čardak gradačačke kule imate pogled na okolinu od 360 stepeni. Za lijepih dana odavde se pruža pogled na pet gradova – Odžak, Bosanski Šamac, Orašje, Brčko i Modriču.
Kompleks Starog grada prostire se na 35 duluma, opasan je s kilometar dugim bedemima u koncentričnom krugu, a u njemu se, osim kule, nalaze još džamija Husejnija, Sahat-kula i kapi kule. Sve ove građevine izgradili su Gradaščevići. Stari grad obuhvata i dvije zgrade iz perioda Austro-ugarske, a to su gimnazija i biblioteka. Ispod kule nalazi se zatvoreni sistem tunela, koji su služili za odbranu. Nedavno su dva tunela od po 30 metara otkopana i očišćena, u njima je urađena rasvjeta i nasuti su šljunkom kako turisti ne bi hodali po blatu. Pretpostavlja se da ima još ovakvih tunela. Kula se danas vodi kao kulturno-historijski spomenik i u vlasništvu je Općine Gradačac. Općina iznajmljuje Gradinu tako da ona danas, osim kulturno-historijskog spomenika kojeg turisti posjećuju, služi i kao konačište i restoran. Čardak, u kojem je restoran, najbolje radi zimi, a ljeti je najatraktivnija ljetna bašta, gdje se nerijetko održavaju i brojne kulturne manifestacije, poput promocija knjiga, pjesničkih večeri, koncerata.
