Mostar, grad u Bosni i Hercegovini, karakterizira bogata historija i kulturna baština. Grad predstavlja jedinstvenu fuziju osmanskih, mediteranskih i zapadnoeuropskih arhitektonskih stilova, čineći ga iznimnim primjerom multikulturalnog urbano naselja. Historija Mostara seže u prahistorijska vremena, s ljudskim naseljima duž rijeke Neretve, smještenih između planine Hum i planine Velež. Arheološki nalazi ukazuju na rimsku prisutnost ispod današnjeg grada. Ime "Mostar" prvi put se spominje u dokumentu iz 1474. godine, potičući od mostara koji su upravljali drvenim mostom korištenim od trgovaca, vojnika i putnika. Tokom15. i 16. stoljeća, Mostar se razvijao kao osmanski granični grad. Grad je također doživio kratki austro-ugarski utjecaj tokom 19. i 20. stoljeća. Mostar je poznat po sačuvanim starim turskim kućama i ikoničnom Starom mostu, Stari Most, koji je naručen od strane Sulejmana Veličanstvenog u 16. stoljeću. Kao UNESCO-ova svjetska baština, Stari most je jedan od najposjećenijih lokaliteta u Bosni i Hercegovini i predstavlja izniman primjer islamske arhitekture na Balkanu.
Ovo su neke od značajnih historijskih znamenitosti u Mostaru:
Stari Most
Stari most, značajan je simbol grada Mostara u Bosni i Hercegovini. Ovaj osmanski most iz 16. stoljeća prelazi rijeku Neretvu, povezujući dva dijela grada. Most je naručio osmanski sultan Sulejman Veličanstveni 1557. godine, a dizajnirao ga je Mimar Hayruddin, učenik i vježbenik arhitekta Mimara Sinana, koji je izgradio mnoge ključne zgrade sultanu u Istanbulu i diljem Osmanskog Carstva. Most se smatra iznimnim primjerom balkanske islamske arhitekture.Stari most stajao je 427 godina sve do uništenja 9. studenog 1993. tokom Hrvatsko-bošnjačkog rata. Most je bio vojni cilj jer se koristio kao vojni opskrbni put. Međutim, pokrenut je projekt obnove, a obnovljeni most otvoren je 23. srpnja 2004. godine. 2017. godine apelacijski sud smatrao je da je uništenje bilo legalno i da je most bio legitimni vojni cilj. Most prelazi rijeku Neretvu u starom dijelu Mostara. Hrbatog je oblika, širok 4 metra i dugačak 30 metara, dominira rijekom s visine od 24 metra. Dva utvrđena tornja štite ga: kula Halebija na sjeveroistoku i kula Tara na jugozapadu, nazvana "mostari". Stari most i Stari grad Mostar simboli su pomirenja, međunarodne suradnje i suživota raznolikih kulturnih, etničkih i vjerskih zajednica. Područje Starog mosta, s pre-Osmanskim, istočno Osmanskim, mediteranskim i zapadnoeuropskim arhitektonskim značajkama, izvanredan je primjer multikulturalnog urbano naselja. Obnovljeni Stari most i Stari grad Mostar UNESCO su svjetska kulturna baština.
lokacija Tradicijsko skakanje s Mostarskog mosta ima historiju koja traje preko 450 godina. Izgradnja mosta završena je oko 1567. godine, tokom Osmanskog vladavine. Tradicija je počela s mladima koji su skakali s mosta kako bi zabavljali imućne promatrače, a ta tradicija i danas živi. Most se uzdiže otprilike 24 metra iznad rijeke Neretve, čineći ga izazovnim i uzbudljivim mjestom za skakanje. Kaže se da 16-godišnji mladić mora skočiti s mosta kao inicijacijski obred. Štoviše, vjeruje se da će mladićeva budućnost biti potpuni neuspjeh ako ne skoči. U moderno doba, ova tradicija prerasla je u godišnje formalno natjecanje u skakanju koje je počelo u Mostaru 1968. godine. Događaj privlači lokalne i međunarodne natjecatelje koji skaču s mosta u hladnu rijeku Neretvu. Skakači iskušavaju sreću skakanjem na noge, ali izvode i popularni let lastavica s najljepše platforme na svijetu. Uprkos rizicima uključenima, tradicija skakanja s mosta u Mostaru svjedoči o bogatoj kulturnoj baštini grada i hrabrosti njegovih stanovnika. To je jedinstveni spektakl koji privlači turiste iz cijelog svijeta, čineći Mostarski most ne samo historijskim spomenikom, već i mjestom za zadivljujući događaj.
Stari grad Mostar
Područje Starog mosta u Starom gradu Mostara historijski je dio grada koji se razvio u 15. i 16. stoljeću kao osmanski granični grad i tokom austro-ugarskog razdoblja u 19. i 20. stoljeću. Područje je poznato po svojim starim turskim kućama i starom mostu, po kojem je grad dobio ime. Područje Starog mosta rezultat je interakcije između prirodnih pojava i ljudske kreativnosti kroz dugo historijsko razdoblje. Bit stoljetnog kulturnog kontinuiteta predstavljena je univerzalnom sintezom životnih pojava: mosta i njegovih utvrda, bogatih arheoloških slojeva iz preosmanskog razdoblja, vjerskih građevina, stambenih zona (mahala), obradivih zemljišta, kuća, bazara, javnog života na ulicama i vode. Arhitektura u ovom području predstavlja simbol tolerancije: zajedničkog života muslimana, kršćana i Jevreja. Džamije, crkve i sinagoge postojale su jedna pored druge, što ukazuje da su u ovoj regiji katolički Hrvati s svojom zapadnoeuropskom kulturom, pravoslavni Srbi s elementima bizantske kulture i sefardski Jevreji nastavili živjeti zajedno s Bošnjacima - muslimanima više od četiri stoljeća. Područje Starog mosta, s arhitektonskim karakteristikama preosmanskog, istočnog osmanskog, mediteranskog i zapadnoeuropskog stila, izvanredan je primjer multikulturalnog urbanog naselja. Obnovljeni Stari most i Stari grad Mostara simboli su pomirenja, međunarodne suradnje i suživota raznolikih kulturnih, etničkih i vjerskih zajednica. Područje Starog mosta u Starom gradu Mostara UNESCO je svjetska kulturna baština.
lokacijaUlica Kujundžiluk
Kujundžiluk ulica, poznata i kao Stari bazar, historijski je i živopisan dio Mostara. Datira iz 16. stoljeća i smještena je u najstarijem dijelu grada, duž uske kaldrmisane ulice. U prošlosti je ova ulica bila pulsirajuće središte trgovine u regiji tokom Osmanskog razdoblja, s više od 500 radionica. Danas je Kujundžiluk ulica kozmopolitsko mjesto gdje se razumiju svi jezici. Ispunjena je malim umjetničkim dućanima, malim galerijama i štandovima s suvenirima. Možete pronaći mnoge obrtnike kako prodaju svoje tradicionalne radove iz malih dućana uz samu ulicu. Tu su razni zanimljivi predmeti od bakra, prekrasni tepisi, odjeća, šalovi, nakit, lule i nargile. Ulica također domaćin tradicionalnim restoranima i prepunim kafićima, što doprinosi lokalnoj atmosferi. Posjet Kujundžiluk ulici pruža jedinstveno iskustvo bogate historije i kulturne baštine Mostara. To je nezaobilazno odredište za svakoga tko želi doživjeti bogatu kulturnu raznolikost Mostara.
lokacijaDžamija Koski Mehmed-paše
Džamija Koski Mehmed-paše, izgrađena 1618./1619., izvanredan je primjer osmanske arhitekture u Bosni i Hercegovini. Njen osnivač bio je Mehmed Koski, hroničar velikog vezira Lale Mehmeda Sokolovića. On je umro 1611. godine, a izgradnju Džamije Koski Mehmed-paše završio je njegov brat Mahmud. Džamija je izgrađena koristeći jedinstvene i revolucionarne tehnologije za to doba - krov glavne dvorane ne oslanja se na dodatne stupove i predstavlja jednu strukturu. Kao i većina zgrada u starom dijelu Mostara, Džamija Koski Mehmed-paše ozbiljno je oštećena tokom rata devedesetih godina prošlog stoljeća i kasnije je obnovljena. Džamija je nekada imala izvanrednu kolekciju rukopisa Kur'ana, neki od kojih su sačuvani, ali danas pripadaju drugim kolekcijama. Džamija također posjeduje sag koji je bio poklon austrijskog monarha Franje Josipa. Jedna od najpopularnijih turističkih destinacija u Mostaru, džamija omogućava posjetiteljima da se popnu na munaru, koja pruža panoramski pogled na grad. Ova jednostavna hercegovačka kamena džamija jedinstvena je po svojoj poziciji iznad rijeke Neretve i zadivljujućem pogledu s Starog mosta. Posjetitelji također mogu ući u džamiju uz malu naknadu i vidjeti malu česmu, suvenire i stare muslimanske nadgrobne spomenike u dvorištu.
lokacijaKriva ćuprija
Krivi most, poznat i kao Kriva ćuprija, manja je verzija Starog mosta i još jedan značajan spomenik u Mostaru. Nalazi se na rijeci Radobolji, blizu ušća u Neretvu, nedaleko od Starog mosta. Most je izgrađen 1558. godine, osam godina prije poznatijeg Starog mosta, i vjeruje se da je izgrađen kao probni pokušaj za sljedeću, hrabriju konstrukciju. Krivi most je kameni most s jednim lukom malih dimenzija i snažno podsjeća na Stari most. Luk je savršeni polukrug širine 8,56 m i visine 4,15 m. Prednja strana i svod izrađeni su od redovitih kamenih kocki ugrađenih u horizontalne slojeve duž cijelog svoda. Prostor između svoda, prednjih zidova i staze popločan je lomljenim kamenom. Staza mosta i prilazne ceste popločane su kaldrmom, kao i glavne ceste u gradu. Kameni stepenici omogućuju ljudima da se penju na most s obje strane. Nažalost, poplave u prosincu 2000. godine uništile su ovaj most. Međutim, projekt obnove pokrenula je UNESCO, financirala Velika vojvodina Luksemburga, a projekt je završen 2001. godine. Danas Krivi most svjedoči o bogatoj historiji Mostara i arhitektonskoj vještini.
lokacijaKajtazova kuća
Kuća Kajtaza je dobro očuvan primjer tradicionalne turske kuće smještene u Mostaru. Izgrađena krajem 16. ili početkom 17. stoljeća, nekada je bila haremski (ženski) dio veće imovine izgrađene za turskog suca iz 16. stoljeća. Kuća je skrivena iza visokih zidova koji je štite od snažnog sunca i znatiželjnih pogleda s vanjske strane. Kuća je prekrasan primjer arhitekture gradske kuće iz turskih vremena, s odvojenim kućama za muškarce i žene. Sačuvala je svoj izvorni oblik i ispunjena je originalnim artefaktima. Kuća još uvijek pripada potomcima izvorne obitelji, ali je sada pod zaštitom UNESCO-a. Unutrašnjost kuće ukrašena je vrijednim tepisima na podovima velikih prostorija, a sačuvane su i brojne knjige na arapskom jeziku. Struktura je napravljena od kamena i drva, a krov, koji je izgubljen tokom ratnih bombardiranja, obnovljen je. Kuća je sada otvorena za javnost, a posjet uključuje vrlo opsežno osobno vođenje. Kuća Kajtaza nije samo zgrada; to je živi svjedok bogate historije i kulturne baštine Mostara. Pruža jedinstveni uvid u život i vremena ljudi koji su ondje živjeli prije stoljeća.
lokacijaŠantićeva ulica
Šantićeva ulica, živopisan je i šaren dio starog dijela Mostara, smješten na istočnoj obali rijeke Neretve. Ulica je nazvana po jednom od najpoznatijih pjesnika, Aleksu Šantiću, koji je rođen u Mostaru. Ulica je poznata po svojoj živoj atmosferi s brojnim trgovinama, kafićima i restoranima koji privlače kako lokalce tako i turiste. To je divno mjesto za upoznavanje historije grada, njegovog poznatog mosta, i naravno, sjedenje i promatranje svakodnevnog života. Međutim, ulica nosi i ožiljke turbulentne prošlosti Mostara. Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Santićeva ulica bila je dio bojišta ili velike podjele između Hrvata i Muslimana. Čak i danas, ulica podsjeća na podijeljenu prošlost grada, s ljudima koji često zadržavaju "svoju stranu". Uprkos svojoj prošlosti, ulica je revitalizirana i sada je ukrašena snažnim muralima talentiranih umjetnika. Svaka zgrada u području izgleda impresivno i jedinstveno, čineći šetnju ovom kratkom ali prekrasnom ulicom poput posjeta otvorenoj izložbi na otvorenom. Danas Santićeva ulica predstavlja simbol otpornosti Mostara i njegove procvale turističke industrije. To je must-visit za svakoga tko želi doživjeti bogato kulturno tkivo Mostara.
lokacijaSnajperski toranj
Snajperski toranj u Mostaru, značajan je spomenik sa jezivom historijom. Izvorno je tu bila banka tokom vremena Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, a zatim je zauzet kao položaj snajperista tokom Bosanskog rata. Strateški položaj tornja i visina u usporedbi s okolnim zgradama činili su ga idealnim mjestom za tu svrhu tokom opsade Mostara. Toranj je surovi podsjetnik na nemire u gradu tokom devedesetih godina. Mostar nema manjak napuštenih zgrada s rupama od metaka, ali stara banka, jedna od najviših u području, progoni je njezina posebno zapaljiva uloga u Bosanskom ratu. Glavni ulaz je zazidan, ali to nije spriječilo grafitne umjetnike da se provuku. Popularno je mjesto za urbano istraživanje i umjetnost. Svaki od 10 katova ukrašen je djelima mnogih umjetnika koji su ušli unutra. Danas Snajperski toranj stoji kao simbol prošlosti Mostara, jeziv podsjetnik na historiju grada i platno za umjetnike koji izražavaju svoju kreativnost među ostacima sukoba. Uprkos mračnoj prošlosti, toranj je pronašao novi život kao tajna galerija grafitne umjetnosti, privlačeći one dovoljno hrabre da uđu u napuštenu strukturu.
lokacijaTabhana
Tabhana, smještena u Mostaru, je historijski kompleks za preradu kože. Stara Mostarska Tabhana sagrađena je sredinom 16. stoljeća, smještena tamo gdje rijeka Radobolja ulijeva u Neretvu. Kožari su se preselili u današnju kožaru, Gornju ili Veliku Tabhanu, prije 1664. godine. Zbog mirisa kože, kožarska gilda bila je jedina koja je imala vlastitu džamiju. Džamija Tabačica (Hadži Kurt) izgrađena je u 16. stoljeću na jednoj od rukavaca Radobolje, koju je preskakala s dvije kameni luk, zbog čega je poznata kao "džamija gdje je imam na suhom, a zajednica na mokrom". Hammam Cejvan beg nalazi se pokraj džamije. Kožari su smatrani vrlo pobožnim ljudima, pa izgradnja džamije i hamama na tom mjestu nije bila slučajnost. Džamija je nekada imala do 80 kožara koji bi istovremeno molili. Prema dostupnim službenim, historijskim podacima, mostarski kožari su se preselili u sjedište janičarske jedinice krajem 15. stoljeća, jer je prethodno korišteni objekt na ušću rijeke Radobolja u Neretvu bio nesiguran od poplava. Do nedavno, u dvorištu Tabhane, gdje se sada nalaze kafići i restorani, nalazili su se ostaci glinenih otvora u koje se koža očvršćivala. Nažalost, to je sada zatrpano. Međutim, poznato je da je Tabhana radila čak i nakon Drugog svjetskog rata, kada se koža kupovala, ali je tada još uvijek odvožena u Visoko na završnu obradu. Prava je šteta što se institucije koje se bave zaštitom kulturne i historijske baštine nisu odgovarajuće angažirale kako bi zaštitile dijelove Tabhane. To bi sigurno privuklo veći broj turista.
lokacijaKarađoz begova džamija
Džamija Karađoz-bega, poznata i kao Karađoz-begova džamija, osmanska je džamija iz 16. stoljeća smještena u Mostaru, Bosna i Hercegovina. To je jedan od najvećih i najreprezentativnijih spomenika islamske sakralne arhitekture iz 16. stoljeća. Džamija je izgrađena 1557.-1558. godine, vjerojatno prema dizajnu carskog arhitekta Mimara Sinana, i smatra se jednom od najljepših džamija u regiji. Džamiju je naručio Mehmed-beg, brat jednog vezira, a moguće je da ju je dizajnirao carski arhitekt Mimar Sinan. Džamija ima oblik kubeta s kupolom, prednjim dijelom s dvostrukim portikom. Tri kupole unutarnjeg portika poduprte su četiri mramorna stupa. Vanjski portik ima ravni krov naslonjen na male osmerokutne stupove. Velika kupola džamije sjedi na osmerokutnom prozračenom bubnju koji je poduprt osmerokutnim lukovima. Džamija je teško oštećena tokom Drugog svjetskog rata i suočila se s uništenjem tokom Bosanskog rata početkom 1990-ih. Međutim, kao i ostatak Mostara, prošla je kroz obimna popravka između 2002. i 2004. godine. Džamija je potpuno obnovljena i ponovno otvorena za javnost u srpnju 2004. godine. Danas džamija Karađoz-bega stoji kao simbol bogate kulturne i vjerske baštine Mostara, privlačeći posjetitelje iz cijelog svijeta svojom impresivnom arhitekturom i historijskim značajem.
lokacijaSahat kula
Sat-kula, ili Sahat Kula, značajan je historijski spomenik u Mostaru. Izgrađena je oko 1630. godine tokom Osmanskog razdoblja i stoji pored Muzeja Hercegovine. Četvrtasta kula visoka je 15 metara i naručena je od strane utjecajne dame po imenu Fatima - Kaduna Šarić. Poznati osmanski pisac i putnik Evlija Čelebija napisao je da se zvuk njezinih zvona mogao čuti na udaljenosti od tri sata hoda. Kula je pretrpjela ozbiljna oštećenja tokom posljednjeg rata i obnovljena je 1999. godine. Danas predstavlja svjedočanstvo bogate historije grada i njegove otpornosti. Uprkos iskušenjima vremena i sukoba, Sat-kula i dalje otkucava, označavajući prolazak vremena u ovom historijskom gradu. To je nezaobilazno odredište za sve zainteresirane za historiju i kulturu Mostara.
lokacijaSaborna crkva
Saborna crkva, ili Saborni hram u Mostaru, značajan je historijski i vjerski spomenik. Bio je saborska crkva Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije Srpske pravoslavne crkve od 1873. do 1992. godine. Bio je najveći hram na Balkanu do kraja 19. stoljeća. Crkva je izgrađena između 1863. i 1873. godine, simbolizirajući jedan od gradskih spomenika. Sredstva za izgradnju osigurali su pravoslavni stanovnici Mostara i okolice. Značajan doprinos dao je sultan Abdul Aziz, a dio novca doniran je iz Rusije. Crkvu su izgradili Spasoje Vulić, Hercegovac, i poznati graditelj Andreja Damjanov. Crkva je bila posvećena Svetoj Trojici i bila je jedna od najviših i najljepših pravoslavnih crkava na Balkanu. Crkva je potpuno uništena u ratu 1992. godine. 15. lipnja 1992. godine crkva je gađana, zatim zapaljena, a ubrzo nakon toga minirana. Rekonstrukcija Sabornog hrama u Mostaru započela je 2010. godine. Godine 1888., u crkvi je pokopan mitropolit Leontije Radulović, a njegove relikvije pronađene su 2010. godine tokom obnove crkve. Crkvena svetkovina je Pedesetnica, poznata i kao Silazak Duha Svetoga na apostole.
lokacijaGimnazija Aleksa Šantić na Španskom trgu
Gimnazija Mostar, ranije poznata kao Gimnazija Aleksa Šantić i popularno nazvana Stara gimnazija, srednja je škola u Mostaru, Bosna i Hercegovina, smještena na adresi Španjolski trg 1. Škola je osnovana 1893. godine i počela s radom na Luki. Radila je tamo do 1898. kada je sagrađeno jedno krilo trenutne zgrade prema dizajnu češkog arhitekta Františeka Blažeka. Godine 1902. dodano je drugo krilo, dajući zgradi njezin sadašnji izgled. Zgrada u pseudo-maurskom stilu ukrašena je brojnim ornamentima nadahnutim Alhambrom u Španjolskoj. Škola je dobila ime po najpoznatijem mostarskom pjesniku, Aleksu Šantiću, i bila je jedna od prvih i najnaprednijih obrazovnih institucija u Kraljevini Jugoslaviji. Pohađali su je, između ostalih, povjesničar Vladimir Ćorović, filozof i pjesnik Dimitrije Mitrinović, političar Džemal Bijedić, i komunistički aktivist Avdo Humo, kao i suvremenici Predrag Matvejević, Ljubo Bešlić i drugi. Nakon bosansko-hrvatskih sukoba (1992. - 94.), učenici i nastavnici koji su radili prema programu na hrvatskom jeziku, u okviru Gimnazije fra Dominika Mandića, vratili su se u obnovljeni prizemni dio zgrade u studenom 1999. godine. 29. kolovoza 2003. godine Javna ustanova Prva gimnazija Mostar i Gimnazija fra Dominika Mandića spojile su se u Gimnaziju Mostar, kao prvu administrativno ujedinjenu školu na području Hercegovačko-neretvanske županije. Ujedinjena škola naziva se "rijetkim društvenim eksperimentom", ali učenici i zaposlenici zadovoljni su organizacijom. Škola provodi kurikulum četverogodišnje opće gimnazije, prema dva kurikuluma - na bosanskom i hrvatskom jeziku.
lokacijaZvonik Mira
Zvonik Mira, ili Kula zvona mira, značajna je znamenitost u Mostaru, Bosna i Hercegovina. Kula je dio Crkve svetih Petra i Pavla, koja je izgrađena sredinom 19. stoljeća. Crkva je teško oštećena tokom rata 1992. godine, a na njezinu mjestu 2003. godine izgrađena je nova, veća crkva s nesrazmjerno visokim zvonikom. Ideja za Kulu zvona mira potekla je od franjevaca kao načina promicanja mira i pomirenja. Položaj tornja na nekadašnjoj bojišnici između Armije Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijeća obrane daje mu još veći značaj. Arhitekt Mostarskog zvonika je Davor Smoljan. Kula zvona mira zaista je vrlo visoka, i s nje se može vidjeti velik dio Mostara. Trenutačno se razmatra prijedlog da se Kula zvona mira pretvori u galeriju umjetnosti i vidikovac, nazvanu "Mostarska kula zvona mira". Ova ideja još je u fazi razmatranja, ali ako bude ostvarena, dodatno bi obogatila historijski i kulturni značaj ovog već važnog spomenika.
lokacija