Jajce, grad u Bosni i Hercegovini, ima bogatu i kompleksnu historiju koja se proteže kroz nekoliko stoljeća. Područje oko Jajca bilo je naseljeno u drevnim vremenima, a grad se razvijao kao obrambeni i trgovački centar. Vjeruje se da je Hrvoje Vukčić Hrvatinić, moćni srednjovjekovni plemić, postavio temelje današnjeg Jajca između 1391. i 1404. godine. Tokom 15. stoljeća, Jajce je postalo prijestolnica Bosanskog Kraljevstva, a ovdje je Stjepan Tomašević krunisan 1461. godine. Međutim, ista godina označila je pad grada pod Osmansko Carstvo, a posljednji bosanski kralj bio je pogubljen. Grad je tada pripao Ugarskoj i postao je središte banata Jajce od 1463. do 1528. godine. Osmanski su ponovno zauzeli Jajce 1528. godine, a njihova vlast trajala je 350 godina.Godine 1878. počela je austrijska okupacija, a Jajce je bilo poprište lokalnog otpora. Nakon Prvog svjetskog rata, grad je postao dio Jugoslavije. Tokom Drugog svjetskog rata, Jajce je bilo baza operacija komunističkih snaga otpora pod vodstvom Maršala Tita. Značajno je bilo mjesto druge sjednice privremenog parlamenta koji je sastavljao poratnu ustav i osnovao Saveznu Republiku Jugoslaviju 29. studenog 1943. godine. Historijsku važnost Jajca također označava njeno arhitektonsko nasljeđe, uključujući Jajce Mitrhejum, hram posvećen bogu Sunca, Mithri, koji potječe iz 2. stoljeća. Ovaj hram jedan je od najbolje očuvanih Mitrheja u Europi i proglašen je Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Srednjovjekovna tvrđava grada Jajca, Katakombe Jajca i slap Plive također su istaknute znamenitosti koje svjedoče o historijskoj važnosti Jajca. Slap, posebno, poznat je po tome što se nalazi u središtu grada i smatra se jednim od najljepših slapova na svijetu.Historija Jajca svjedoči o njegovoj otpornosti i kulturnom značaju, budući da je bilo dom srednjovjekovnih kraljeva, osmanskih guvernera i različitih etničkih skupina. Ostaje središnji grad, ne samo geografski, već i kulturno, unutar Bosne i Hercegovine.
Tvrđava
Tvrdjava Jajce, značajni historijski i arhitektonski spomenik, stoji kao svjedok bogate historije Jajca, grada koji je odigrao ključnu ulogu u Bosanskom Kraljevstvu. Tvrdjava je smještena na vrhu brda s očaravajućim pogledom na ušće rijeka Plive i Vrbasa, a okružena je obrambenim zidinama duljinom otprilike 1.300 metara.Izgradnja Tvrdjave Jajce započela je u 14. stoljeću pod vodstvom Hrvoja Vukčića Hrvatinića, moćnog feudalnog gospodara i Velikog Vojvode Bosne. On je utemeljio Jajce kao utvrđeni grad, koji je kasnije postao glavni grad Bosanskog Kraljevstva. Tvrdjava je izgrađena kako bi odvratile neprijatelje i čuvale Hrvatinićevu moć, odražavajući političke intrige i vojne akcije potrebne za zaštitu neovisnosti Bosne od susjednih sila poput Kraljevine Ugarske i Osmanskog Carstva.Godine 1421., kralj Stjepan Tomasević premjestio je svoj kraljevski dvor u Jajce, podižući grad na status glavnog grada Kraljevine Bosne. Kako bi odražavala ovaj novi kraljevski status, unutar tvrđave je izgrađen dvorac sredinom 15. stoljeća, a kompleksu je dodan kraljevski portal ukrašen kraljevskim bosanskim grbom. Uprkos impozantnim obrambenim zidinama tvrđave, Jajce nije moglo zauvijek odoljeti vojnom pritisku. Godine 1463., grad je zauzet od strane Osmanlija, označavajući početak novog razdoblja. Međutim, Jajce je ponovno osvojeno od strane Matije Korvina, kralja Ugarske, postajući središte banske uprave Jajce do 1527., kada su ga Osmanlije ponovno preuzele, čime je Jajce postalo posljednji bosanski grad pod vlašću Osmanskog Carstva. Strateški značaj tvrđave nastavio se kroz različita razdoblja, uključujući Osmansko Carstvo i austrijsku okupaciju. Tokom Drugog svjetskog rata, Jajce je bila baza operacija za komunističke odbojne snage pod vodstvom Maršala Tita, a tvrđava je bila dio obrambenog sustava grada. Danas je Tvrdjava Jajce kulturna i historijska atrakcija koja posjetiteljima pruža uvid u prošlost. Visoke kamenite zidine i stražarski toranj sada okružuju travnati plato koji je nekada bio dom Bosanskog kraljevskog dvora. Tvrđava je kratka šetnja od čuvenog vodopada Pliva u središtu Jajca i ostaje simbol historijske važnosti i otpornosti grada. Ograđeni grad Jajce, uključujući tvrđavu, proglašen je Nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine i predložen je za upis na UNESCO-ov popis Svjetske baštine, ističući njegovu vrijednost ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i za svjetsku kulturnu baštinu.
LokacijaMedvjed kula
Medvjed Kula, često nazivana Medvjeda kula, jedna je od najstarijih srednjovjekovnih struktura u Jajcu i zauzima značajno mjesto u obrambenoj historiji grada. Njenu izgradnju procjenjuje se da se dogodila tokom posljednjih desetljeća bosanske neovisnosti, između 1448. i 1463. godine. Ime kule, koje se prevodi kao "Medvjeda kula", ima dva popularna vjerovanja. Jedno sugerira da je nazvana prema svojoj masivnoj i masivnoj strukturi, sličnoj snazi medvjeda. Drugo, popularnije među lokalnim stanovništvom, jest da je nazvana jer su medvjedi držani unutar kule, u koju su bačeni zatvorenici i osuđenici. Medvjed Kula nije samostalan spomenik, već je dio nacionalnog spomenika "Bedemi i tabije", integriranog u zapadni obrambeni zid Jajca. Pripada tipu obrambenih, okruglih i masivnih kula koje su počele biti izgrađivane s dolaskom vatrenog oružja. Zidovi kule su značajno debeli, varirajući od 4,70 metara na istočnom dijelu do šest metara na zapadnom dijelu, što ukazuje na njenu stratešku važnost u ratovanju. Kula je služila kao jedino ojačanje na zapadnom obodnom zidu i mogla je djelovati kao posljednje utočište za branitelje. Bila je sposobna za samoobranu i čuvala je zapadni prilaz gradu. S njenog vrha, branitelji su mogli pratiti pokrete neprijatelja s tog smjera, osiguravajući da neprijatelj ne može zadržavati u obližnjim i udaljenim područjima izvan grada. Tokom Drugog svjetskog rata, partizanske jedinice su napravile ulaz u prizemlje kule. 2013. godine, Medvjed Kula je prošla kroz restauraciju kako bi se spriječilo daljnje propadanje, omogućavajući posjetiteljima da nastave diviti se njezinoj historijskoj vrijednosti i misteriju koji okružuje ovu strukturu. Kao integralni dio obrambenih zidina srednjovjekovne jezgre Jajca, Medvjed Kula je proglašena nacionalnim kulturnim spomenikom Bosne i Hercegovine 2003. godine, kao dio historijskog područja "Bedemi i tabije" starog dijela Jajca. Danas, Medvjed Kula stoji kao podsjetnik na prošlost Jajca, njezinu ulogu u obrani srednjovjekovne Bosne i arhitektonsku vještinu toga vremena. Simbol je otpornosti grada i svjedočanstvo o historijskom značaju jajčanskih fortifikacija.
lokacijaKatakombe
Katakombe Jajca, poznate i kao podzemna crkva Jajce ili jednostavno Jajačka kripta, su historijska i arhitektonski značajna lokacija smještena u Jajcu, Bosna i Hercegovina. Ove katakombe predstavljaju grobno mjesto Hrvoja Vukčića, bosanskog plemića koji je osnovao grad i naredio izgradnju podzemne kapele s kriptom oko 1400. godine. Podzemni kompleks nalazi se na jugozapadnom dijelu Ograđenog grada Jajce, neposredno ispod platoa između Medvjed-kule i Crkve svete Marije, zajedno s toranjem zvona svetog Luke. Inicijalno, ovo područje bilo je izvan gradskih bedema, ali je kasnije obuhvaćeno zidinama nakon drugih i trećih faza nadogradnje obrambenih zidina tokom 15. stoljeća. Katakombe su podzemna struktura namijenjena crkvi, s narteksom, krstionicom s krstionama, lađom i prezbiterijem s oltarnim prostorom. Struktura je usmjerena od juga prema sjeveru, s ulazom s južnog kraja. Kompleks je izdubljen u živu stijenu, a ova dvokatna kripta je mala i grubo obrađena, ali umjetnički poluosvijetljena. Značajna je po hrabro izrađenim motivima križa, sunca i polumjeseca u donjem dijelu, koji su rijetki sačuvani spomenici nezavisne Bosanske crkve. Katakombe su odigrale značajnu ulogu tokom Drugog svjetskog rata, jer se tvrdi da se general Tito ovdje skrivao 1943. godine i potpisivao dokumente sa sastanaka Drugog AVNOJ-a, uspostavljajući Jugoslaviju kao višeetničku federativnu državu. Jajačke katakombe svjedoče o srednjovjekovnoj historiji grada i kulturnom razvoju koji se odvio pod vlašću Hrvoja Vukčića Hrvatinića na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće. Kripta je dovršena prije 1416. godine, u vrijeme Hrvojevog ukopa, a također je bila namijenjena kao grobno mjesto obitelji. Danas su Katakombe Jajca zaštićeni historijski spomenik i fascinantan lokalitet za posjetitelje zainteresirane za bogatu historiju Bosne i Hercegovine. Pružaju jedinstven uvid u prošlost i arhitektonsku te kulturnu baštinu regije.
lokacijaMlinovi na plivskom jezeru
Jajčki Mlinčići, poznati i kao Vodeni mlinovi Plivskih jezera, su šarmantna i historijski značajna kolekcija vodenih mlinova smještena u gradu Jajcu, Bosna i Hercegovina. Ovi vodeni mlinovi nalaze se na travertinskoj barijeri između Velikog i Malog Plivskog jezera, udaljeni otprilike 5 kilometara od Jajca. Oni svjedoče o tradicionalnom načinu života i domišljatosti ljudi koji su živjeli u regiji prije mnogo stoljeća. Mlinovi su izvorno izgrađeni u srednjem vijeku, s zapisisma iz 1562. koji spominju postojanje 24 mlina, iako šest od njih tada nije bilo u funkciji. Do 17. stoljeća, broj mlina se povećao na 26, odražavajući rastući značaj mljevenja u području. Mlinovi su izgrađeni od strane vještih obrtnika, a njihova prekrasna kamenčarska radnja i dizajn prikazuju izvanredno majstorstvo tog vremena. Zanimljivo je da su mlinovi izvorno izgrađeni bez krovova. Prema lokalnoj legendi, krovovi su dodani kasnije, nakon događaja koji je bio ključan u oblikovanju mlina u ono što su danas. Priča kaže da je čovjek imenom Asif Nafizandić došao u Jajce 1973. godine kako bi napravio kamene mlinske kamenice na rijeci, nadajući se da će zaraditi mnogo dukata mljevenjem žita za druge. Međutim, njegov posao nije uspio dok nije shvatio da mlinske kamenice nemaju krovove. Kada je izgradio krovove, ljudi su počeli dolaziti da melju svoje žito. Legenda se nastavlja pričom o ljubavi i gubitku koji uključuju Asifovu kćer Hatidže, njezina prosca i njezinog ljubavnika Nusreta, što je konačno dovelo do prestanka Asifovog poslovanja. U sjećanje na ljubav između Hatidže i Nusreta, ljudi iz regije izgradili su još osamnaest mlina, sličnih dva originalna koja je posjedovao Asif. Danas su Jajčki Mlinčići nacionalni spomenik i važna turistička atrakcija koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Mjesto nije samo slikovito već i kulturno baštinsko koje pruža uvid u prošlost. U blizini vodenih mlina nalazi se park s klupama, ljetnim barom, izvorima, patkama, piknik prostorom i Mostom ljubavi, čineći ga savršenim mjestom za opuštanje i uživanje. Jajčki Mlinčići predstavljaju mali raj na zemlji, mjesto gdje se historija i priroda susreću stvarajući jedinstveno i nezaboravno iskustvo. Oni su simbol Jajca i neizostavan dio identiteta grada, čuvajući naslijeđe tradicionalne gradnje vodenih mlina i priče ljudi koji su ih gradili i koristili.
lokacijaOmerbegova kuća
Omerbegova kuća značajna historijska građevina, smještena je u srcu starog jezgra Jajca. Ona je izvrsno primjer tradicionalne bosanske stambene arhitekture s orijentalnim utjecajima, odražavajući kulturnu fuziju koja karakterizira historija ovog područja.Kuća potječe iz sredine 17. stoljeća, s prizemljem izgrađenim od kamena, dok je prvi kat izrađen u sustavu okvira od drva s mnogo malih prozora. Ovaj dizajn tipičan je za veće stambene kuće iz tog razdoblja u Bosni i Hercegovini.Izvorno pripadajući obitelji Omerbegović, kuća je tokom stoljeća prošla kroz nekoliko transformacija. Nakon Drugog svjetskog rata, funkcija kuće promijenila se iz stambenog prostora u restoran, što je zahtijevalo rekonstrukciju i novi unutarnji dizajn prilagođen novoj namjeni. Nažalost, kuća je pretrpjela oštećenja zbog zanemarivanja tokom posljednjeg građanskog rata. Prepoznajući njezin veliki kulturni značaj i središnji položaj u gradu, općina Jajce, zajedno s Federalnim zavodom za zaštitu kulturno-historijske i prirodne baštine Bosne i Hercegovine, pokrenula je projekt obnove. Cilj obnove bio je sačuvati ovaj važan kulturno-historijski spomenik i doprinijeti prijenosu kompetencija u pitanjima obnove tradicionalnih bosanskih kuća.Obnova kuće bila je također dio širega napora da se privuku turisti u Jajce, važan srednjovjekovni grad koji je bio sjedište nekoliko bosanskih kraljeva. Namjera je bila pretvoriti Omerbegovu Kuću u muzej i izložbeni prostor, čime bi se pojačala njezina uloga u kulturnom i obrazovnom pejzažu grada. Danas, Omerbegova Kuća stoji kao svjedok arhitektonskog naslijeđa i historijskog značaja Jajca. To je zaštićeni spomenik koji i dalje priča priču o prošlosti grada i služi kao simbol trajnog kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.
lokacijaCrkva sv. Marije - Sulejmanija džamija
Crkva svete Marije, kasnije poznata kao Sultan Sulejmanova džamija, predstavlja historijski značajnu građevinu u Jajcu, Bosna i Hercegovina. Ovo mjesto molitve prošlo je kroz nekoliko preuređenja, što čini teškim utvrđivanje njezine starosti i izvornog izgleda s pouzdanošću. Međutim, pretpostavlja se da je crkva prvotno izgrađena kao jednostavna bazilika romaničkog stila u 12. stoljeću. Do kraja 14. stoljeća, crkva je značajno propala i obnovljena je te posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Obnova se pripisuje ili franjevcima koji su se naselili u području ili, manje vjerojatno, Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću, vodećem velikašu Kraljevine Bosne i osnivaču grada Jajca. Početkom 15. stoljeća crkva je ponovno prilagođena popularnijem gotičkom stilu nakon što su kraljevi Bosne stekli Jajce u vezi s vjenčanjem kralja Ostoje i Hrvojeve udovice, Jelene Nelipić. Očuvane freske, datirane iz prvog dijela 15. stoljeća, tipične su za kasni gotički stil; najznačajnija kompozicija prikazivala je Posljednji sud, uobičajenu temu u suvremenoj Europi. Crkva je služila kao mjesto krunjenja kralja Stjepana 17. studenog 1461., označavajući posljednje krunjenje u Bosni. Dvije godine kasnije počela je osmanska osvajanja Bosne, a kralj Stjepan je pogubljen, dok je kraljica Marija ponijela relikvije i prodala ih Mletačkoj Republici. Godine 1528. Crkva svete Marije pretvorena je u džamiju i nazvana po osmanskom sultanu Sulejmanu Veličanstvenom. Zgrada je pretrpjela nekoliko požara, najteži od kojih se dogodio 1658. godine. Posljednji požar 1832. godine ostavio je iza sebe samo zidove, a zgrada se od tada nije koristila. Danas su ostaci Crkve svete Marije i zvonik svetog Luke nacionalni spomenici Bosne i Hercegovine. Smješteni su u historijskom centru grada Jajca, podno tvrđave, simbolizirajući multireligijsku historiju i suživot u regiji. To mjesto predstavlja značajan dio kulturne i vjerske historije Jajca, odražavajući evoluciju grada kroz različita razdoblja i vladare.
lokacijaCrkva uspenja presvete Bogorodice
Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, poznata i kao Crkva Uspenja Presvete Bogorodice, je Srpska pravoslavna crkva smještena u Jajcu, Bosna i Hercegovina. Pripada Eparhiji Banja Luka i ima značajnu historijsku i kulturnu važnost za lokalnu zajednicu.Crkva je izvorno izgrađena 1935. godine i služila je kao duhovni centar za srpsko pravoslavno stanovništvo u području. Izgrađena je s proračunom od 500.000 dinara, a 1939. godine za crkvu su nabavljena četiri nova zvona ukupne težine 1.600 kg, od kojih je jedno bilo dar od vjernika Rimokatoličke crkve u Jajcu. Tokom Drugog svjetskog rata, 1941. godine, crkva je postala tragično mjesto gdje su ustaše ubile nekoliko stotina Srba. Crkva je potpuno uništena miniranjem tokom Bosanskog rata između 1992. i 1995. godine, ostavljajući samo zvonik i dio strukture poda netaknutima. Nešto od građevinskog materijala od kojeg je crkva bila izgrađena još uvijek se može pronaći na crkvenom dvorištu. Godine 2018. započela je izgradnja nove crkve na temeljima srušene crkve. Ovaj napor obnove simbolizira otpornost i odlučnost zajednice da sačuva svoje naslijeđe i vjerski identitet. Arhitektonski projekt za originalnu crkvu osmislio je arhitekt Miloš Miloradović iz Sarajeva. Crkva je bila tipičan sakralni objekt napravljen u duhu historizma, s prostornom kompozicijom i dekorativnim elementima koji ukazuju na preferenciju graditelja za takozvani srpsko-bizantski stil, koji je bio popularan među nekoliko srpskih arhitekata u trećim i četvrtim desetljećima 20. stoljeća. Crkva je bila jednobrodna zgrada s oltarom, narteksom i pentagonalnim oltarskim apsidom, koja je bila polukružna iznutra. Nije imala kupolu, a dimenzije osnove bile su 20,50 x 12,00 metara. Najvrjednije blago crkve bila je rukom rezbarljena ikonostas izrađen od majstora Hajrudina Kršlaka, stolara iz Jajca. Ikonostas, potpuno u drvorezu, bio je bogato ukrašen motivima narodne umjetnosti iz Janje. Slike na ikonostasu rad su makedonskog slikara Lazara Ličinoskog iz Skoplja, stvorene 1935. godine. Danas je Crkva Uspenja Presvete Bogorodice nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, proglašen od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika na sjednici održanoj od 20. do 26. siječnja 2004. godine. Historija crkve i njena nedavna obnova odražavaju istrajnost duha zajednice Jajca i njezinu predanost očuvanju vjerskih i kulturnih spomenika.
lokacijaCrkva sv. Ivana Krstitelja
Crkva sv. Ivana Krstitelja, ili Crkva Svetog Ivana Krstitelja, predstavlja značajnu vjersku i kulturnu znamenitost s različitim primjerima diljem različitih regija. Iako rezultati pretraživanja ne navode točnu lokaciju u Jajcu, mogu pružiti informacije o općoj historijskoj i kulturnoj važnosti crkava posvećenih Svetom Ivanu Krstitelju. Crkve nazvane po Svetom Ivanu Krstitelju često su među najstarijima u svojim regijama, odražavajući važnost ovog sveca u kršćanskoj tradiciji. Sveti Ivan Krstitelj je poštovana figura, poznata po krštenju Isusa Krista i priznata kao prorok u nekoliko vjera. Crkve posvećene njemu obično se nalaze na mjestima historijske ili duhovne važnosti i često datiraju iz srednjeg vijeka ili ranije.Primjerice, jedna takva crkva, Crkva sv. Ivana Krstitelja u Svetom Ivanu Zelini, Hrvatska, je barokna crkva izgrađena krajem 18. stoljeća na mjestu starije srednjovjekovne strukture. Zadržava zvonik iz originalne zgrade i ima jednobrodni dizajn s zaobljenim apsidom. Crkva čuva vrijednu baroknu opremu iz 18. stoljeća i smatra se zaštićenim kulturnim dobrom. Još jedan primjer je Crkva Svetog Ivana Krstitelja u Baški na otoku Krku, Hrvatska. Ova romanička zgrada je monovolumenska, s apsidom koja strši na istočnoj strani. Zvonik crkve čuva zvono iz 1431. godine, nazvano "Starac". Bila je prva župna crkva tokom srednjovjekovnog razdoblja kaštela Baška prije nego se naselje preselilo na obalni dio. Crkva je funkcionirala kao župna crkva do 1740. godine i kasnije je napuštena u 19. stoljeću zbog migracije stanovništva iz starijeg naselja.Ove crkve nisu samo mjesta štovanja, već i spremišta umjetnosti, historije i kulturne baštine zajednice. Često sadrže freske, skulpture i druge umjetničke radove koji pričaju priče iz prošlosti i odražavaju vjerski i kulturni život tog vremena. U kontekstu Jajca, crkva posvećena Svetom Ivanu Krstitelju vjerojatno bi imala sličan historijski i kulturni značaj, služeći kao svjedočanstvo bogate vjerske baštine i arhitektonske raznolikosti grada. Bila bi mjesto gdje lokalna zajednica godinama okuplja, obilježavajući značajne događaje, proslave i trenutke duhovne refleksije.
lokacijaSpomenik NOB-a
Spomenik NOB u Jajcu, poznat i kao Spomenik 2. zasjedanju AVNOJ-a (Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije), predstavlja značajno historijsko mjesto koje komemorira antifašističko vijeće održano na tom mjestu u studenom 1943. godine. Ovo vijeće konačno je odredilo da će djelovati kao jedino legitimno upravno tijelo federalne Jugoslavije nakon završetka Drugog svjetskog rata.Spomenik se nalazi u Jajcu, gradu u središnjoj Bosni i Hercegovini, poznatom po drugom zasjedanju AVNOJ-a. Zgrada koja služi kao muzej izgrađena je 1934. godine prema projektu arhitekta Momira Korunovića i osnovana je kao muzej 1953. godine. Muzej obilježava historijski događaj kada su Josip Broz Tito i njegova partizanska vojska, nakon što su jedva izbjegli zarobljavanje tokom Bitke na Sutjesci u lipnju 1943. godine, stigli u Jajce do jeseni 1943. godine. Ovdje je Tito saznao vijesti o kapitulaciji Italije i odlučio sazvati drugu sjednicu AVNOJ-a. Zgrada odabrana za održavanje ovog velikog događaja bila je stara zgrada Društva "Sokol", koju su njemačke trupe koristile kao zatvor prije oslobođenja grada od strane partizana. Partizani su potom spalili kompleks, a on je brzo obnovljen i renoviran u svega tri tjedna prije početka zasjedanja AVNOJ-a. Unutarnji dizajn zgrade radio je poznati srpski slikar Đorđe Andrejević-Kun. Muzej 2. zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu nije samo mjesto historijskog sjećanja, već i simbol borbe za oslobođenje i uspostavu nove federalne države. Svjedoči o antifašističkom otporu i ključnim odlukama koje su donesene za budućnost Jugoslavije. Samo Jajce opisuje se kao spoj modernog i tradicionalnog, i iako je popularna destinacija kako za lokalno stanovništvo tako i za putnike, ima puno više za ponuditi osim svog čuvenog vodopada visokog 20 metara. Spomenik NOB samo je jedna od mnogih kulturnih značajki koje čine Jajce gradom historijskog značaja.
lokacijaKraljev grob
Kraljev grob je historijsko mjesto smješteno u Zastinju blizu Jajca, Bosna i Hercegovina. Prema tradiciji, to je grobno mjesto Stjepana Tomaševića, posljednjeg bosanskog kralja, koji je pogubljen 1463. godine. Mjesto je označeno stećkom, srednjovjekovnim nadgrobnim spomenikom, ispod kojeg su pronađeni ostaci kralja. Ti ostaci, zajedno sa stećkom, proglašeni su nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Lokacija Kraljev grob nalazi se na visoravni zvanoj Borovi, na nadmorskoj visini od otprilike 520 metara, na južnom obronku brda Huma, u području poznatom kao Podhum. Brdo Huma okružuje Jajce s juga, iznad Kozluka, na desnoj obali rijeke Vrbas. Nasuprot njega, s lijeve strane ceste, nalazi se još jedan kamen koji je vjerojatno suvremen s navedenim stećkom. Historijski kontekst smrti kralja Tomaševića vezan je uz osmansko osvajanje Bosne. Kralj je pogubljen između 29. svibnja i 10. lipnja 1463. godine. 29. svibnja, stric Radivoj je zatražio barut od vlade Republike Dubrovnika za obranu Bosne od osmanske invazije. Prve vijesti o smrti kralja stigle su u Veneciju 10. lipnja iste godine. Pretpostavlja se da je tabor osmanske vojske bio na Carevom Polju, na sjevernim padinama iznad Jajca, gdje su Stjepan Tomašević i njegov stric Radivoj ubijeni.Arheološki značaj Kraljeva groba ističe se otkrićem ostataka kralja. 8. lipnja 1888., Ćiro Truhelka iskopao je kraljev skelet, koji je potom pažljivo sastavljen i prenesen u župnu crkvu u Jajcu. Sudbina dva novčića, željeznog prstena i okova pronađenih u grobu nije poznata. Tokom rata 1992-1995., franjevački samostan je napušten, a lijes s kostima prebačen je u Split. Konzervacija skeleta izvršena je u Institutu za konzervaciju Hrvatske u Splitu. Kosti su svečano prenesene natrag u Jajce 1997. godine i sada se čuvaju u franjevačkom samostanu, u staklenom lijesu. Kraljev grob nije samo mjesto historijskog interesa, već i simbol bogate i burne historije Bosne i Hercegovine. Služi kao podsjetnik na srednjovjekovnu prošlost zemlje i značajne događaje koji su oblikovali njenu sudbinu.
lokacija